~ Portal za razvoj demokratske i pravne svijesti u BiH ~

~ Korupcija je rak za demokratiju ~

Log In

Šuplje priče i lažne nade oko mostarskog Aluminija

Priča najvećeg ruskog tajkuna iz svijeta aluminijskog biznisa Olega Deripaske može nam nagovjestiti šta će se desiti sa mostarskim Aluminijem nakon što je ta kompanija ugasila svoju proizvodnju. Još prije šest godina je vodeća svjetska kompanija za proizvodnju aluminija Rusal u vlasništvu tajkuna Olega Deripaske, zbog neprofitabilnosti najavila zatvaranje svojih ljevaonica u Rusiji zbog čega je bez posla ostalo 7560 radnika.

Deripaska je tada izjavio da bi do kraja godine mogao "privremeno zatvoriti pet svojih tvornica aluminija" što će zasigurno promijeniti socijalni pejzaž ruskih gradova u karelijskoj, volgogradskoj i lenjingradskoj regiji čiji opstanak praktički ovisi o velikim industrijama. Rusal zapošljava ukupno 72.000 radnika u 19 zemalja, a oštar pad cijena aluminija na svjetskom tržištu natjerao je Deripasku da zatvara tvornice. Kazao je da ih je spreman ponovno otvoriti kada se cijene popnu na 2400 dolara po toni. Kako je tadaašnja cijena bila 1755 dolara po toni, a oporavak zbog smanjene kineske potražnje nije bio na vidiku, teško je bilo za očekivati da će Deripaska tako skoro ponovno rezati svečane vrpce.

Taj rudarski svjetski div odustao je od prodaje svojeg aluminijskog biznisa u Australiji i Novom Zelandu, jer nitko nije bio zainteresiran za kupnju. "Nismo našli kupca i Pacific Alluminium nije moguće prodati", iskreno su objavili u Rio Tintu koji svoju aluminijsku diviziju pokušava prodati još od 2011. godine. Stoga će je pokušati integrirati u drugu grupaciju, Rio Tinto Alcan. To međutim, malo znači radnicima koji su u međuvremenu izgubili posao u ime kresanja troškova. "Budućnost je nesigurna", kazali su iz Rija Tinta, ne otkrivajući ništa novo niti ruskim gradovima, takozvanim monogradovima čiji opstanak već destljećima ovisi o velikim industrijama koje zapošljavaju većinu stanovnika gradova i općina koje mu gravitiraju.

Medvedev i Deripaska

Podsjetimo se da je istovremeno ruski tajkun Deripaska baš nekako u to vrijeme Crnu Goru zavio u crno. On je je poslao crnogorskoj vladi ponudu u kojoj traži 51 milijun eura za Kombinat aluminija Podgorica (KAP). Godine 2005. kupio ga je za 48 milijuna eura. To je samo mali dio cijene koju treba platiti crnogorska država da bi preuzela dionice Deripaskine Centralno europske aluminijske kompanije (CEAC) i upravljanje u KAP-u.

Deripaskina ponuda u crnogorskoj javnosti ocijenjena je kao nepristojan nastavak nasilničkog ponašanja, ponižavanja i financijskog iscrpljivanja Crne Gore. Prihvati li Deripaskinu ponudu, a čini se da hoće, tadašnja Đukanovićeva vlada je preuzela 103 milijuna eura kredita koje je KAP uzeo u OTP i VTB banci, više od 50 milijuna eura duga Elektroprivredi Crne Gore za utrošenu struju, 11 milijuna eura za struju koju će utrošiti do lipnja do kada bi država trebala vratiti kompaniju u svoje ruke, kao i više od 12 milijuna eura za otpremnine za 700 prekobrojnih radnika.

Crnogorska država je 2012. godine na ime Deripaskinih dugova njemačkom Deutsche banku već platila više od 23 milijuna eura. Mnogo je veći iznos koji su Rusi izvukli za vrijeme upravljanja KAP-om. Procjenjuje se da je CEAC crnogorsku državu već stajao između 200 i 500 milijuna eura i da ugovor s Rusima svakog građanina Crne Gore stoji 40 eura mjesečno. Prije godinu dana u crnogorskom parlamentu je izglasana odluka da se s Deripaskom raskine kupoprodajni ugovor i da se KAP vrati u državne ruke jer je ruska strana više puta izigrala neke odredbe ugovora. Međutim, takva odluka nije provedena jer su Rusi prijetili međunarodnom arbitražom.

Danas, šest godina poslije kada je mostarski Aluminij već ugašen prodaju se "šuplje priče" o njegovom ponovnom pokretanju. To su samo bajke za malu djecu moglo bi se reći jer za mostarski Aluminij bi cijena aluminija trebala biti 2700 dolara da bi ta firma počela poslovati s uslovom da cijena električne energije ne poraste.  Mostarski Aluminij je lažna nada i sve oko njega je šuplja priča. Tu će se sada podgrijavati lažne nade samo dok se ne ohladi "vruć krompir" i možemo slobodno predviđati da će hrvatske "Deripaske" po uzoru na crnogorske koji su Crnu Goru zavili u crno, tako isto i BiH zaviti u crno.

Ne treba zaboraviti da se Rusalu isplatilo raditi kad je svjetska cijena aluminija 2400 dolara, a Rusal je imao vlasništvo i nad rudnicima boksita kao i nad energetskim postrojenjima. Aluminij Mostar nema ništa od toga. On je jedino mogao preživiti način da mu je politika davala struju na račun svih građana sa podizanjem cijene ili sa pravljenjem rupe u bilanci Elektroprivrede što u krajnjoj situaciji opet znači da su uzimali i uzimat će iz naših džepova preko povišene cijene struje da bi mogli pokriti rupu koju je stvorila firma sa natprosječnim platama i nerentabilnim zapošljavanjem.

 

~ Demos

Mišljenja iznešena u tekstovima ne označavaju nužno stavove portala Demos.ba