~ Portal za razvoj demokratske i pravne svijesti u BiH ~

~ Korupcija je rak za demokratiju ~

Log In

Poslovno-pravosudni skandal u BiH - vrana vrani oči ne vadi (4)

U prvom dijelu serijala ‘Poslovno-pravosudni skandal u BiH’ objavili smo tekst pod nazivom ‘Sudska neefikasnost u službi bogaćenja pojedinaca’ i pisali o tome kako su Općinski sud u Mostaru i sudinica koja je angažovana na predmetu zloupotrijebili diskrecionu autonomiju sudačke pozicije da urade potpuno nevjerovatnu stvar, a to je da oduzmu pravomoćnost presuđivanja Vrhovnom sudu Federacije i da se kao suveren postave iznad Ustava.

U drugom dijelu serijala ‘Poslovno-pravosudni skandal u BiH’ objavili smo tekst pod nazivom ‘LADICA – Model opstrukcije pravne države’, kojim smo predstavili dokaz, kojeg potpisuje postupajuća sudinca Nina Ratkušić, o kršenju profesionalnih standarda sudijske dužnosti i neargumentovanom odugovlačenju procesa protivizvršenja u korist jedne, a na štetu druge strane.

U trećem dijelu serijala ‘Poslovno-pravosudni skandal u BiH’ objavili smo tekst pod nazivom ‘Porodične veze u predmetu’, u kojem je opisan primjer kako je domaći građevinac nezakonitim presudama od međunarodne banke naplatio iznos od 1.070.000 KM navodne štete ‘krivicom’ međunarodne banke, koja je tumačenjem suda proistekla zbog odustajanja navodnog kupca Ljerke Ostojić od kupovine lokala od 300 m2. Opisali smo kako je domaći građevinac, nakon što se neosnovano obogatio putem nezakonitih sudskih odluka, vratio avans za lokal Ljerki Ostojić, a ona je onda u istom stambeno-poslovnom kompleksu ‘kupila’ ili ‘dobila’ dva stana u vrijednosti od 158.000 KM, za koje isplata cijene nije izvršena niti putem transakcijskog računa ni u gotovini pred notarom. Pored svega, domaći građevinac je ostao vlasnik predmetnog poslovnog prostora, a sudinica Majna Lovrić koja je donijela ovakvu prvostepenu presudu je u tazbinskom srodstvu sa Ljerkom Ostojić.

U nastavku serijala ćemo uključene parnične stranke i dalje oslovljavati putem pseudonima kako bi izbjegli marketing, s tim da ćemo stranu kojoj Sud u Mostaru ide na ruku i dalje nazivati: domaći građevinac, a stranu koju Sud diskriminiše ćemo nazivati: međunarodna banka.

Kako bi čitaoci ovog serijala mogli shvatiti kako je moguće da postupajuća sudinica u ovom predmetu Nina Ratkušić već 403 dana (zaključno sa danom objavljivanja ovog teksta 10.12.2019.godine) nezakonito u ladici drži odluku o protivizvršenju u korist međunarodne banke, te kako je moguće da uticaj domaćeg građevinca može biti tako očigledan, gdje je nesporno validiran rizik od korupcije u pozadini postupanja sudinice, u ovom tekstu ćemo predstaviti ponašanje onih koji su dužni da suzbijaju rizik od korupcije i neprofesionalno ponašanje sudija.

Međunarodna banka je 28.9.2017. godine podnijela krivičnu prijavu državnom Tužilaštvu protiv prvostepene sudinice Majne Lovrić, drugostepenih sudija Angele Pušić, Vjere Puhalo i Zorana Krtalića (koji su u ekspresnom roku od 4.5 mjeseca donijeli nezakonitu presudu u korist domaćeg građevinca), te protiv sudskog vještaka Zije Veledara, a sve zbog davanja lažnih iskaza i povrede zakona od sudija.

U krivičnoj prijavi se na 31 strani detaljno elobarira nezakonito postupanje svih pomenutih sa bezbroj argumenata. Između ostalog se u krivičnoj prijavi pominje i porodično-poslovna situacija između domaćeg građevinca, sudinice Majne Lovrić i Ljerke Ostojić, navodnog kupca poslovnog prostora od 300 m2 i sticaoca stanova bez isplate cijene.. Tako je u prijavi opisano da je Ljerka Ostojić, sestra muža sudinice Majne Lovrić, jedan od kupaca koji je navodno zaključila predugovor za kupovinu poslovnog prostora u vrijednosti cca 1.070.000,00 KM. Nakon isplate koju je međunarodna banka izvršila po presudi, domaći građevinac vraća Ljerki Ostojić avans kojeg je uplatila za navedeni poslovni prostor i ona više ne kupuje taj poslovni prostor, nego dva stana u vrijednosti od 158.000,00 KM (oba), bez isplate cijene. Domaći građevinac je od međunarodne banke, na ime naknade štete zbog navodno izgubljene dobiti, naplatio iznos od cca. 1.070.000,00 KM dok mu je u vlasništvu i dalje ostao poslovni prostor kojim je raspolagao ili mogao raspolagati, tako što će ga otuđiti za iznos tržišne vrijednosti.

Krivična prijava je od državnog Tužilaštva, pa preko Tužilaštva HNŽ/K i Federalnog tužioca, 03.11.2017. godine završila kod Nevenke Čorić, zamjenice glavnog tužitelja Kantona 10 Livno. Ona je ekspresno brzo, za 10 radnih dana, već 20.11.2017. godine donijela odluku da se istraga neće provoditi, jer je ”očigledno da ne postoje osnovi sumnje da su prijavljene osobe počinile kazneno djelo”. Ako uzmemo u obzir da je bilo potrebno nekoliko dana da se smisli i napiše obrazloženje odluke, onda zaključujemo da je odbacivanje krivične prijave bilo prioritet zamjenice Nevenke Čorić.

U obrazlaganju svoje odluke je lakonski, paušalno, neargumentovano i filozofski obrazložila svoj stav, čak se pozivajući na zaključke plenarne sjednice svjetske konferencije o neovisnosti pravosuđa iz Montreala od 10.6.1983. godine. Radi domaćih i stranih istraživača neovisnosti pravosuđa u BiH, citirati ćemo nekoliko pasusa obrazloženja koji se odnosi na prijavljene sudije:

”Da bi se u radnjama prijavljenih sudaca, ostvarila bitna obilježja kaznenog djela Kršenje zakona od strane suca, potrebno je, da isti postupaju s ciljem da drugom pribave kakvu korist, ili mu nanesu kakvu štetu donošenjem nezakonite odluke, ili kršeći zakon na drugi način.”

”Izvršenim uvidom u dokumentaciju u spisu dostavljenu uz kaznenu prijavu, ničim nije dokazano, da su prijavljeni, kao suci postupali pristrasno, nesavjesno i s ciljem da takvim postupanjem nanesu štetu tuženoj-podnositeljici kaznene prijave.”

”Naime, brojnim međunarodnim i drugim aktima su predviđene odredbe, kojima se garantira neovisno i nepristrasno pravosuđe, pa tako je čl.2.02 II Univerzalne deklaracije o neovisnosti pravosuđa, prihvaćene na prvoj plenarnoj sjednici svjetske konferencije o neovisnosti pravosuđa iz Montreala od 10.6.1983. godine, propisano da sudci kao pojedinci, trebaju biti slobodni i njihova je dužnost da donose nepristrasne odluke na temelju vlastite ocjene činjenica i vlastitog shvaćanja zakona bez ograničenja, utjecaja, poticanja, pritisaka, prijetnje i mješanja, bilo izravnih, ili neizravnih s bilo koje strane, ili zbog bilo kojeg razloga.”

”Iz kaznene prijave i priloga iste, nije utvrđeno, da su donesene presude od strane prijavljenih sudaca, donesene pristrasno, a utvrđeno je, da su prijavljeni cijenili činjenice i na temelju njihovog shvaćanja zakona, donijeli sudske odluke.”

”Iz kaznene prijave i priloga, nije utvrđena namjera od strane sudaca, da drugom pribave kakvu korist, ili mu nanesu kakvu štetu donošenjem nezakonitih odluka, ili povredom zakona na drugi način”.

U drugom pasusu citata zamjenice Nevenke Čorić se kaže da dokumentacijom uz kaznenu prijavu NIČIM NIJE DOKAZANO da su prijavljeni, kao suci postupali pristrasno, nesavjesno i s ciljem da takvim postupanjem nanesu štetu tuženoj-podnositeljici kaznene prijave.

Može se primjetiti kako Nevenka Čorić koristi naprednu tehniku manipulacije riječima u svojoj odluci. Ta tehnika se sastoji u tome da se izriče tačna tvrdnja ‘NIČIM NIJE DOKAZANO’. Međutim, neopraznom čitaocu može da promakne da je ova tačna tvrdnja nerelevantna za pokretanje istrage, jer se kaznenom prijavom ne dokazuje kazneno djelo, već se prijavljuje sumnja u postojanje kaznenog djela. Prijavljene sumnje preuzima tužilac i putem istrage se trudi da prikupi dovoljno dokaza po standardu osnovana sumnja, kako bi podigao optužnicu, a tek onda u sudskom postupku se dokazuje postojanje krivičnog djela, i to izvođenjem dokaza koje predloži tužilac i dokaza koje predloži optuženi, na osnovu kojih dokaza sud svojom presudom potvrđuje je li DOKAZANO ILI NIJE DOKAZANO KRIVIČNO DJELO. Dakle, ne treba prijavitelj da dokaže djelo, nego da izrazi sumnju, a tužilac dokazuje djelo pred sudijom.

U normalnim zemljama bi se, ako ni zbog čega drugog, otvorila istraga samo zbog činjenice da se neki avansi u predmetu uplaćuju naprijed-nazad između domaćeg građevinca koji je stranka u postupku i osobe koja je u familijarnim odnosima sa sudinicom koja presuđuje u tom predmetu. Za činjenicu da su drugostepene sudije riješile predmet za 4.5 mjeseca, a poznato je da je prosjek Kantonalnog suda u Mostaru da rješava u drugom stepenu za 3 i više godina, u normalnim zemljama bi drugostepene sudije bile automatski privedene uz udaljenje sa funkcije, sve dok ne smisle opravdan razlog zašto su predmet uzeli da rješavaju prije ostalih koji po redoslijedu čekaju na rješavanje.

Pored gore pomenute tehnike manipulacije putem iznošenja tačnih, ali nerelevantnih tvrdnji, zamjenica glavnog tužitelja Nevenka Čorić je primijenila još jednu tehniku manipulacije, koja se zove ”izbjegavanje neugodnih navoda” .

Naime, gore pomenuti povrat avansa zaovi sudinice Majne Lovrić, na osnovu kojeg avansa se domaći građevinac neosnovano obogatio u iznosu od 1.070.000,00 KM, te uknjižba dva stana u vrijednosti od cca158.000,00 KM na istu tu zaovu sudinice Majne Lovrić, bez isplate cijene za te stanove, morao je biti dovoljan argument za postojanje sumnje i da zamjenica Nevenka Čorić otvori istragu i ispita da li u povratu avansa i uknjižbi stanova bez isplate cijene ima elemenata mita, prevare, zloupotrebe i sl., kako mi kao javnost danas ne bi opravdano sumnjali. Nasuprot tome, u odbijanju krivične prijave se niti jednom rječju ne pominje ovaj navod, nego se tehnikom izbjegavanja neugodnog navoda donosi odluka o neprovođenju istrage.

Bilo bi logično za Tužilaštvo da utvrdi gdje je otišlo više desetina miliona KM sa računa domaćeg građevinca nakon što su nezakonitim presudama nižih sudova oteti novci međunarodne banke u korist domaćeg građevinca, pa je istraga mogla dovesti tužilaštvo u posjed dokaza o eventualnim produženim krivičnim djelima, ali su nažalost ovakve akcije nadležnih organa svojstvene zapadnim zemljama koje pravilno razumijevaju zaključke iz Montreala, ali ne i BiH u kojoj se međunarodni pravosudni standardi pogrešno interpretiraju sa ciljem pokrivanja sumnjivih radnji.

Tako u BiH standard iz Montreala kojim je propisano da sudci kao pojedinci, trebaju biti slobodni i njihova je dužnost da donose nepristrasne odluke na temelju vlastite ocjene činjenica i vlastitog shvaćanja zakona bez ograničenja, utjecaja, poticanja, pritisaka, prijetnje i mješanja, bilo izravnih, ili neizravnih s bilo koje strane, ili zbog bilo kojeg razloga, tužilaštvo čita na način da se ne smije preispitivati da li se sudije pridržavaju ovog standarda u svom radu, iako to nigdje u standardu nije rečeno. Standard propisuje upravo suprotno: obavezu sudije da postupa nepristrasno, a ne pravo sudije da niko ne smije preispitati da li sudija radi nepristrasno.

Da bi upitnost odluke zamjenice Nevenke Čorić o neprovođenju istrage dobila još više na značaju, podsjetićemo da je Vrhovni sud Federacije BiH još 5.10.2017. godine presudio da su gore pomenute sudije donijele odluke koje nisu zasnovane na zakonu. Dakle, presuda Vrhovnog suda Federacije BiH se desila 45 dana prije nego što je Tužilaštvo odbilo da provede istragu. Čak i pravnim laicima je jasno da se zbrajanjem činjenica: nezakonite sudske odluke + uzimanje predmeta u rad preko reda na drugostepenom sudu + cirkulisanje avansa i stanova bez isplate cijene sa familijom od sudinice = osnov sumnje za pokretanje istrage!

Možemo zaključiti da sudinica Nina Ratkušić, koja već duže od 400 dana protivzakonito drži odluku o protivizvršenju u ladici, to smije da radi, jer je poučena iskustvom da njena koleginica sudinica Majna Lovrić iz prvostepene presude, te sudije Angela Pušić, Vjera Puhalo i Zoran Krtalić nisu ni pozvani da se izjasne o svom neprofesionalnom postupanju.

Hronologija nekredibilnog postupanja UDT-a:

21.7.2016. godine - Međunarodna banka podnosi disciplinsku prijavu Uredu disciplinskog tužioca protiv gore pomenutih sudija zbog povreda načela nepristrasnosti, očiglednog kršenja obaveze ispravnog postupanja prema strankama u postupku…, nemar ili nepažnja u vršenju službene dužnosti, donošenje odluka kojim se očigledno krši zakon ili uporno i neopravdano kršenje pravila postupka.

25.7.2016. godine - Alena Kurspahić, tada v.d.Glavnog disciplinskog tužioca, potvrđuje međunarodnoj banci da je prijava stigla i da je protokolisana pod rednim brojem 15700/16. U dopisu navodi da pored dopisa dostavlja i brošuru koja nudi informacije o disciplinskim procedurama i Vašim pravima, te nadležnostima UDT-a i načinu postupanja po pritužbama.

Januar 2017. godine - Međunarodna banka dopunjava prijavu u predmetu UDT 15700/16 i dostavlja informacije Uredu disciplinskog tužioca o sukobu interesa između sudinice Majne Lovrić i Ljerke Ostojić, osobe povezane sa fiktivnim predugovorom i gore pomenutim avansom.

27.2.2017. godine - Aldijana Porča, disciplinska tužiteljica, dostavlja međunarodnoj banci zahtjev za dostavljanjem dodatnih informacija u vezi sukoba interesa sudinice Majne Lovrić sa Ljerkom Ostojić, pa taksativno zahtjeva dokaze o postojanju predugovora sa Ljerkom Ostojić, uplata po presudama, avansa i sl. Aldijana Porča upozorava međunarodnu banku da je rok za dostavu ovih informacija 8 dana, pa izgleda da UDT planira ekspeditivno postupiti.

10.3.2017.godine - Međunarodna banka dostavlja tražene dokaze.

Faza ćutanja - UDT se ne oglašava više od 16 mjeseci, cca 487 dana.

18.7.2018. godine - Aldijana Porča, disciplinska tužiteljica, obavještava međunarodnu banku da UDT nije našao dokaza o kršenju službene dužnosti od strane prijavljenih sudija, a za povredu načela nepristrasnosti, odnosno nemar ili nepažnja u vršenju službenih dužnosti, pozivajući se na član 56. Zakona o VSTV (disciplinski prekršaji sudija) , stav 1 (povreda načela nepristrasnosti) i stav 8 (nemar ili nepažnja u vršenju službene dužnosti).

Ova hronologija na prvi pogled pokazuje da Ured disciplinskog tužioca postupa nemarno i neprofesionalno, jer kakvog smisla ima odugovlačiti odluku pune dvije godine. Samo ovaj dokaz o odugovlačenju postupanja ukazuje na nedostatak integriteta, prisustvo mentaliteta nezamjeranja, osluškivanja, vaganja o vlastitom riziku podizanja disciplinskih tužbi, što automatski u javnosti stvara nepovjerenje u rad Ureda disciplinskog tužioca.

Strategija UDT-a po ovoj prijavi se može sažeti na sljedeći način: odugovlači koliko god možeš, a prijavu odbaci tako što zanemariš neugodne navode. Ovo ćemo ilustrovati kroz nekoliko nespornih činjenica:

a) Ako faza ćutanja disciplinske tužiteljice Aldijane Porče traje 487 dana, kako se onda možemo nadati da će UDT podići disciplinsku tužbu protiv sudinice Nine Ratkušić koja predmet protivizvršenja drži u ladici već 403 dana. U poređenju sa ovih 487 dana ćutanja UDT-a, ispadne da ladica sudinice Nine Ratkušić od 403 dana ‘nije strašna’!?! Ovakve statistike su devastirajuće po pravnu sigurnost poslovanja u BiH.

b) Kada UDT 27.2.2017. godine zatraži dokaze od međunarodne banke u vezi sukoba interesa sudinice Majne Lovrić u vezi familijarnih odnosa sa Ljerkom Ostojić, te iste dokaze dobije od banke 10.3.2017.godine, a onda u odluci o odbacivanju disciplinske prijave, nakon 16 mjeseci ćutanja, navede da nisu pronašli dokaze protiv Majne Lovrić po članu 56. Zakona o VSTV (disciplinski prekršaji sudija), stav 1 (povreda načela nepristrasnosti) i stav 8 (nemar ili nepažnja u vršenju službene dužnosti), opravdano se pitamo da li su zaboravili da elaboriraju navod o sukobu interesa regulisan u stavu 7 člana 56. (koji je napisan na mjestu samo 5 milimetara udaljen od stava 8 koji su naveli, pa je nemoguće da isti nisu vidjeli) ili i oni koriste gore pomenutu tehniku izbjegavanja neugodnog navoda.

Naime, član 56. stav 7 Zakona, koji disciplinska tužiteljica Aldijana Porča zaobilazi da pomene, jasno propisuje da sudija čini disciplinski prekršaj kada: ”propusti da traži svoje izuzeće od postupanja po predmetima kada postoji sukob interesa”. U ovom stavu člana 56. smo i pronašli opravdanu sumnju u razlog zbog kojeg je nastalo ćutanje UDT-a u trajanju od 487 dana. Zapravo, kada se UDT uvjerio da sukob interesa nesporno postoji, tada se jednostavno odlučio na dugoročno ćutanje smatrajući da će odugovlačenje dovesti do zamora i zaborava, a onda su na kraju u obrazloženju ovaj navod o sukobu interesa jednostavno izbacili iz teksta, kao da nije ni postojao. Dakle, uopće nisu spomenuli porodične odnose sudinice Majne Lovrić i Ljerke Ostojić, koja se je okoristila presudom koju je donijela sudinica Majna Lovrić, niti su obrazložili kako to da sudinica Majna Lovrić zbog toga nije bila u sukobu interesa.

Tim Net Consulting-a se kroz analizu spisa uvjerio u neprofesionalno postupanje Tužilaštva u Livnu i Ureda disciplinskog tužioca u vezi prijave međunarodne banke za sumnjive okolnosti sukoba interesa u ovom predmetu između sudinice Majne Lovrić i Ljerke Ostojić.

U nastavku serijala ćemo elaborirati kako su postupile Divna Bošnjak, predsjednica Općinskog suda u Mostaru, i Alena Kurspahić Nadarević, glavna disciplisnka tužiteljica, na prijavu postojanja rizika od korupcije kod sudinice Nine Ratkušić, a zbog njenog slučaja ‘ladica’ i neopravdanog odugovlačenja postupka protivizvršenja već 403 dana.

Kraj četvrtog dijela.

Nastavak priče ćemo objaviti 17.12.2019. godine.

*Net Consulting d.o.o. prati i analizira poslovne procese i prakse, sporne poslovne odnose, upravne i sudske postupke, te utvrđuje neregularnosti na štetu legitimnih i legalnih poslovnih interesa klijenata. Ovaj tekst je objavljen uz saglasnost oštećene strane u ovom slučaju. Net Consulting d.o.o. se uvjerio u istinitost svih navoda u tekstu kroz uvid u dokumentaciju i druge materijalne dokaze.

~ Netconsulting.ba

Mišljenja iznešena u tekstovima ne označavaju nužno stavove portala Demos.ba